Definicija
Ponovna uporaba adrese je praksa slanja ili primanja kriptovaluta više puta koristeći istu javnu adresu umjesto generiranja novih. Na transparentnim blockchainovima (blockchain) kao što je Bitcoin, takvo ponašanje stvara trajnu vezu između transakcija koja se može analizirati on-chain. Kao rezultat toga, promatrači mogu lakše povezati stanja, povijest transakcija i druge strane uključene u tu adresu. Zbog toga se ponovna uporaba adrese smatra sigurnosnim i privatnosnim rizikom, a ne neutralnim obrascem korištenja.
Budući da su podaci na blockchainu (blockchain) trajni i javno dostupni, ponovna uporaba adrese pojačava dugoročnu vidljivost financijske aktivnosti korisnika. Kada se neka adresa jednom poveže s određenim identitetom, sve prošle i buduće transakcije koje uključuju tu adresu postaju lakše pripisive toj osobi. To može otkriti osjetljive informacije o imovini, potrošačkim navikama i odnosima između različitih subjekata. U nekim prijetnjama i modelima rizika to također može povećati vjerojatnost ciljanih napada na adrese s većim iznosima sredstava.
Kontekst i primjena
U sustavima poput Bitcoina, adrese su zamišljene kao jednokratni identifikatori, a ne dugoročni računi, pa ponovna uporaba adrese ide protiv te osnovne pretpostavke dizajna. Walleti koji generiraju novu adresu za svaku uplatu nastoje smanjiti analitičku vrijednost on-chain podataka, dok ponovna uporaba koncentrira aktivnost na jednu, lako pratljivu točku. To olakšava grupiranje adresa i tehnike deanonomizacije svima koji nadziru blockchain (blockchain).
Ponovna uporaba adrese najčešće se razmatra u kontekstu praksi koje čuvaju privatnost i povećavaju sigurnost transakcija. Relevantna je i za pojedinačne korisnike i za servise koji obrađuju velik broj transakcija, jer sustavna ponovna uporaba može otkriti čitave tokove sredstava. U sigurnosnim i usklađenosnim (compliance) procjenama, ponovljeno korištenje iste adrese često se smatra znakom narušene privatnosti i povećanog rizika od praćenja.