Definicija
Bonding curve je formalno pravilo određivanja cijene koje definira kako se cijena tokena mijenja dok se njegova cirkulirajuća ponuda povećava ili smanjuje. Tipično je izražena kao matematička funkcija ugrađena u smart contract, što osigurava da se svaka kupnja ili prodaja izvršava po cijeni koja je određena isključivo trenutačnom ponudom tokena. Budući da je određivanje cijene determinističko i programski definirano, sudionici mogu unaprijed zaključiti kako će se cijena tokena razvijati dok se ponuda pomiče duž krivulje.
U DeFi-ju se bonding curve često koristi za automatizaciju izdavanja tokena, otkupa i djelomičnog osiguravanja likvidnosti, bez oslanjanja na tradicionalne knjige naloga. Krivulja može biti dizajnirana kao konveksna, konkavna ili segmentirana (piecewise), čime se oblikuje koliko agresivno cijena reagira na promjene u ponudi te se utječe na distribuciju tokena i dinamiku formiranja kapitala.
Kontekst i primjena
Bonding curve se često pojavljuje u tokenomics dizajnu za Token Launch, gdje se rani i kasniji sudionici suočavaju s različitim cijenama ovisno o obliku krivulje. Temeljna funkcija određuje koliko kapitala mora ući u sustav kako bi se mintali novi tokeni i kolika se vrijednost može povući kada se tokeni burnaju, što izravno utječe na percipiranu pravednost i održivost modela.
Kada je integrirana s Liquidity Poolom ili drugim automatiziranim mehanizmima, bonding curve utječe na Price Impact tako što definira koliko je cijena tokena osjetljiva na granične (marginalne) trgovine ili promjene u ponudi. Šire gledano, unutar DeFi-ja one služe kao temeljni koncept za eksperimente s kontinuiranom prodajom tokena, protokolom-posjedovanom likvidnošću (protocol-owned liquidity) i alternativnim arhitekturama market-makinga koje se oslanjaju na transparentna, on-chain pravila određivanja cijene.