Definicija
Ponovna upotreba adrese je praksa slanja ili primanja kriptovalute više puta koristeći istu javnu adresu, umesto generisanja novih. Na transparentnim blockchainovima (blockchain) kao što je Bitcoin, ovakvo ponašanje stvara trajnu vezu između transakcija koja se može analizirati on-chain. Kao rezultat, posmatrači mogu lakše da povežu stanje, istoriju transakcija i druge strane povezane sa tom adresom. Zbog toga se ponovna upotreba adrese posmatra kao rizik po bezbednost i privatnost, a ne kao neutralan obrazac korišćenja.
Pošto su podaci na blockchainu (blockchain) trajni i javno dostupni, ponovna upotreba adrese pojačava dugoročnu vidljivost finansijske aktivnosti korisnika. Kada se jedna adresa poveže sa određenim identitetom, sve prošle i buduće transakcije koje uključuju tu adresu postaju lakše za atribuciju. To može otkriti osetljive informacije o posedovanim sredstvima, obrascima potrošnje i odnosima između različitih entiteta. U nekim pretnim modelima, to takođe može povećati verovatnoću ciljanih napada na adrese sa visokim iznosima sredstava.
Kontekst i upotreba
U sistemima kao što je Bitcoin, adrese su zamišljene kao jednokratni identifikatori, a ne kao dugoročni računi, pa ponovna upotreba adrese ide protiv ove osnovne pretpostavke dizajna. Walleti koji generišu novu adresu za svaku uplatu imaju za cilj da smanje analitičku vrednost on-chain podataka, dok ponovna upotreba koncentriše aktivnost na jednu, lako pratljivu tačku. To olakšava klasterizaciju i tehnike deanonimizacije za svakoga ko nadgleda blockchain (blockchain).
Ponovna upotreba adrese se najčešće razmatra u kontekstu praksi koje čuvaju privatnost i povećavaju bezbednost transakcija. Ona je relevantna i za pojedinačne korisnike i za servise koji obrađuju veliki obim transakcija, jer sistematska ponovna upotreba može otkriti čitave tokove sredstava. U bezbednosnim i usklađenosnim procenama, ponovljena upotreba iste adrese često se posmatra kao znak oslabljenog nivoa privatnosti i povećanog rizika od praćenja.